TITOV BUNKER KOD KONJICA

TITO'S BUNKER NEAR KONJIC

Čim smo saznali da je moguće bez posebne najave posjetiti čuveni "Titov bunker" kod Konjica, 16 septembra 2013 Sena (Ridžal) i ja (Dejan Stojnić) smo to učinili. Bunker je građen 26 godina (1953-1979) i utrošeno je oko 4.4milijardi ONDAŠNJIH DOLARA, što izlazi 26 milijardi DANAŠNJIH DOLARA. Poređenja radi, dug cijele Jugoslavije prema inostranstvu je 1992 godine iznosio US$ 22 milijarde.

Tekst je uz ljubaznu dozvolu Općine Konjic, uz sitne izmjene preuzet sa njihove oficijelne web stranice “http://www.konjic.ba/index.php/component/k2/item/322-titov-bunker-ark-. Stranica je fenomenalna i ima postavljenu virtuelnu šetnju kroz cijeli bunker. Iz Općine Konjic su nam poslali 135 fotosa koji nisu stavljeni na njihov sajt, oni su ovdje prvi put javno pokazani. Ovde možete vidjeti sve fotose, i tih 135 i naše, ukupno 200. Malo niže je i direktni link na sajt Općine Konjic.

To je nevjerovatno zdanje, predviđeno za šestomjesečni 350 ljudi nakon atomskog napada na Jugoslaviju, bez potrebe za ikakvim kontaktom sa vanjskim svijetom. Bunker je pod kontrolom Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, a Općina Konjic pokušava da ga učini  turističkom atrakcijom. Na ovoj stranici su napravili virtuelnu šetnju kroz cijeli bunker, tako da u svakoj tački možete da okrećete pogled 360 i u horizontalnoj i u vertikalnoj ravni. TO SE MORA VIDJETI!

Da bi ste vidjeli fotos, kliknite na malu sličicu, a fotos u punom formatu će "izrasti" preko cijelog ekrana. Da sklonite puni fotos, kliknite na njega.

Puni tekst sa web sajta Općine Konjic, ovde je prenešen poslije slika.


Inače, ima tu jedna zanimljiva računica izvedena iz podataka objavljenih u Slobodnoj Dalmaciji 23.05.2009. Ovde stoji da su tri najskuplja vojna objekta u SFRJ bili aerodrom Željava na Plješivici kod Bihaća, 8,5 milijardi US dolara, slijedeći je splitska ratna luka LORA, 5 milijardi US dolara, i najzad bunker kod Konjica 4,6 milijardi US dolara. Bez ikakvog prejudiciranja o tačnosti ovih cifara, kada se saberu, rezultat je 18.100.000.000 US dolara, ONDAŠNJIH! U današnjoj lovi to je NEVJEROVATNIH 101 MILIJARDA DOLARA! Ja se sjećam da je bila priča da je svaki Jugosloven zadužen sa 1000 dolara, jer je Juga dugovala 22 milijarde dolara. Znači, to je bila mala maca u odnosuta tri objekta su nosila 95% duga zemlje.

 

Sve je napravljeno da u slučaju atomskog rata možemo da se i dalje borimo. Ali nešto ne kontam.

- Avioni iz Željave mogu poletiti i kada piste nema (bio tamo i vidio sve dok sam bio u vojsci), ali kada potroše gorivo, GDJE ĆE SLETITI, pista je uništena! Znači, KAMIKAZE!

- Brodovi i podmornice iz Lore mogu isploviti, ali se NE MOGU TU VRATITI, sve je uništeno. Mogu negdje plivati, ali samo dok im traje rezerva nafte.

- Šta će raditi i kako će živjeti onih 350 duša kada nakon 6 mjeseci izađu iz bunkera na sprženu površinu i u zagađenu atmosferu. Biće kao 350 Paleta samih na svijetu.

 

Rezultat računice: 101 milijardi dolara proćerdano u vjetar!

 

 

As soon as we have learnt that it is possible to visit without any special booking the remarkable "Tito’s bunker" near Konjic, Sena (Ridžal) and I  (Dejan Stojnić) went to see it on the 16th of September 2013. The construction of the bunker lasted for 26 years (1953 – 1979) and it cost US$ 4.6 billions (that time money) what is equal US$ 26 billion (at its today’s value). Just for comparison, debt of the whole country was US$ 22 billions!

Slightly altered text was taken, with the kind permission of the Konjic Municipality from their official website: “http://www.konjic.ba/index.php/component/k2/item/322-titov-bunker-ark-. This page is phenomenal, featuring also a virtual walk through the whole bunker. People from Konjic Municipality sent us 135 photographs not to be published on their site. You can see them here, shown publicly for the first time along with photos done bz Sena and me, i total 200 pictures. A few lines down you can find also a direct link to the site of Konjic Municipality.

That unbelievable complex is built to accommodate up to 6 months living condition for 350 people, after atomic attack on Yugoslavia, without need for any contact with outside world.

Today, owner of the complex is MOD of Federation of Bosnia and Herzegovina. Konjic Municipality is trying to make it tourist attraction. On this web site you can find virtual walk through whole bunker wit possibility to turn sight 360 degrees in both, horizontal and vertical plane. YOU MUST SEE IT!

To see any picture, just click on thumbnail and picture will go to almost full screen. To remove it, click on the big picture

Full text from Konjic Municipality web site, you can find here after pictures.

 

 

 

Prije polaska, u susjednom restoranu smo uživali u ovome Before start, we enjoyed in the nearby restaurant.


Evo tlocrta bunkera

 

There is floor plan of the bunker


A ovo su slike koje smo snimili Sena i ja zajedno sa 135 slika koje sam dobio iz Općine Konjic

 

There are pictures taken by Sena and me along with 135 picutres received from Konjic Municipality

 

 

U samom gradu Konjicu, na prostoru lokaliteta bivše namjenske industrije “IGMAN” KONJIC”, na desnoj obali rijeke Neretve, nalaze se tri kamuflažne zgrade za ulazak u predmetni objekat izgrađen u unutrašnjosti brda, iznad kojeg se nalazi planina Zlatar. Objekat nosi naziv ARC, a što vojničkim rječnikom izražava “ARMIJSKU REZERVNU KOMANDU”.

Objekat se sastojni iz tri dijela:

1. Vanjski dio (nadzemni) čine tri zgrade, nalik na vikendice, koje prvenstveno služe za kamuflažu za tri ulaza u objekat.

2. Tuneli koji povezuju vanjski i štićeni dio objekta i ujrdno imaju funkciju da amortizuju nuklearni udar.

3. Štićeni dio objekta (štićen klimom i drugim sistemima) gdje je ukupno ugrađen 21 sistem i koji svi skupa čine režim rada i tehničkog održavanja objekta. Svi ovi sistemi su i danas u funkciji.

Zgrada broj 1 ujedno je bila i nadzemna Titova rezidencija.

Zgrada broj 2 služila bi za smještaj ljudstva koje bi fizički obezbjeđivalo objekat.

Zgrada broj 3 služila bi za smještaj ljudstva koje tehnički brine o objektu.

Osnovna namjena objekta D-0 je bila da prihvati, smjesti i zaštiti Štab Vrhovne komande, uži dio Predsjedništva i Vlade Jugoslavije, da im obezbjedi optimalne uslove za rad, rukovođenje i komandovanje zemljom na neodređeno vrijeme u kriznim situacijama i u slučaju od opasnosti nuklearnog napada na Jugoslaviju.

Izgradnja objekta započela je u martu 1953.godine, odlukom vojnog vrha bivše Jugoslovenske narodne armije, JNA. Punih dvadeset i šest (26) godina trajali su radovi na izgradnji ovog objekta u najvećoj tajnosti, tako da ni građani općine Konjic nisu znali da se gradi ovaj objekat u njihovoj neposrednoj blizini. Objekat «ARC» je nosio oznaku «NAJSTROŽIJA DRŽAVNA TAJNA» što samo po sebi govori sa kolikom tajnošću je građen i koliko malo ljudi je znalo za to.

Godine 1979. je objekat zvanično predat na upotrebu I Posadi bivše JNA koju je sačinjavalo 16 vojnih lica. (po nacionalnom ključu: 9 Srba, 4 Bošnjaka i 3 Hrvata). Površina radnog prostora u objektu je negdje oko 6.400 kvadratnih metara.

Podatak, da su po funkcionalnoj dužnosti samo četiri (4) generala JNA imala odobrenje za ulazak u ovaj objekat, sam po sebi govori dovoljno. Naime, odobrenje za ulazak u objekat su imali jedino i isključivo: Načelnik SSNO-a, Načelnik Generalštaba JNA, Načelnik Prve Uprave bezbjednosti i Načelnik veza SSNO.

Kao pomoćni objekti, a u sklopu ovog, su bili objekti na okolnim brdima oko «ARK»-a: Zlatar, Kiser i Borašnica, na kojima su se nalazila radio-relejna čvorišta za prostor cijele bivše Jugoslavije. Na žalost, pomenuti pomoćni objekti su u toku ratnih godina (1992-1995) uništeni od strane paravojnih srpskih jedinica.

Za izgradnju objekta «ARK» utrošeno je ČETIRI MILIJARDE I 600 MILIONA (4,600.000.000) AMERIČKIH DOLARA (u današnjem novcu US$ 26.187.073.535) i u to vrijeme ovaj objekat je predstavljao treću najveću investiciju JNA u vojne svrhe.

Kapacitet štićenog dijela objekta «ARK» je da može primiti 350 osoba na neograničeno vrijeme gdje im se omogućava bezbjednost od nuklearnog udara od 25 kilotona, i u njemu postoje optimalni uslovi za život i rad sa stalnom temperaturom zraka od 21 do 23 stepena Celzijusa i relativnoj vlažnosti vazduha od 50% do 60%.

 

Within the town of Konjic, at a location of the former “IGMAN” KONJIC industrial estate, on the right banks of the Neretva River, there are three buildings the purpose of which is to camouflage the entrance to the subject complex built inside a hill on the slopes of Zlatar Mountain. The complex is called ARC which in military jargon stands for “ARMY RESERVE COMMAND”.

The complex is made of three parts:

1. The external (over ground) part consisting of three buildings, resembling holiday cottages, the primary purpose is to disguise the three entrances.

2. Tunnels connecting the external and the protected part of the complex; their function is also to absorb the nuclear impact.

3. The protected part of the complex (protected by air conditioning and other systems); a total of 21 systems were installed; all of them together make the operating and technical maintenance structure of the complex. All these systems are still in operation.

Building No.1 would simultaneously be used as Tito’s overground residence.

Building No.2 would be used for the accommodation of personnel who would physically guard this complex.

Building No.3 would be used for the accommodation of personnel providing technical maintenance of the complex.

The key purpose of the D-0 complex was to take in, accommodate and shelter The Central Command, the core of the Presidency and Government of Yugoslavia, to provide the optimal conditions for their work, management and command of the country during an indefinite period of time in a situation of crisis or in case of danger from nuclear attack on Yugoslavia.

The construction started in March of 1953 based on a resolution passed by military top of former Yugoslav People Army, the JNA. The construction of this complex that lasted as long as 26 years was kept as top secret all this time, so that even the citizens of Konjic were not aware of the fact that it was being built in their immediate vicinity. The ARC complex was rated as TOP STATE SECRETE indicating on its own how high a secrecy was involved and how few people knew about it.

In 1979 the complex was officially made operational and was handed over to the first crew of former JNA made of 16 military persons (according to their ethnicity: 9 Serbs, 4 Bosniaks and 3 Croats). The useful area of the bunker is about 6,400 square metres.

The fact that based on their duties only four (4) generals of the JNA were authorized to enter the complex is very indicative. Namely the only and exclusively authorized persons were: The Head of National Defence Ministry, The Chief in JNA General Staff, The Chief of The First Security Department and The Chief of Communications in National Defence Ministry.

The auxiliary facilities pertaining to the bunker were located on mountains surrounding the ARC: Zlatar, Kiser and Borašnica. These include the radio links covering the whole of former Yugoslavia. Regretfully, these auxiliary facilities were destroyed during the war years (1992 – 1995) by Serb paramilitary units.

The money used for the construction of ARC amounted to FOUR BILLION AND 600 MILLION (4,600,000,000) AMERICAN DOLLARS (in today’s money it is US$ 26.187.073.535) and at that time this complex was the third largest investment of JNA for military purposes.

The capacity of the sheltered part of ARC Complex is 350 people during an indefinite period of time, where they would be protected from a potential 25 kilotons nuclear attack. The bunker provides optimal living and working conditions with constant air temperature between 21 and 23 degrees Celsius and relative humidity between 50% and 60%.

 

Objekat se nalazi ispod zemlje, na najdubljoj tački, 280 metara. Štićeni dio objekta je u obliku potkovice i čini ga 12 funkcionalno povezanih blokova. Samim tim štićeni dio objekta ima dva ulaza. Ulazeći u zgradu br.2 prvo se susrećemo sa blokom br.7 koji predstavlja kuhinjsko-trpezarijski blok.


Blok 4 je predviđen za odmor, a sobe su namještene za dvije, odnosno četiri osobe.

 

The complex is under the ground and the deepest point is 280 metres under the surface. The sheltered section of the bunker is U shaped and it is made of 12 functionally connected blocks. Accordingly, there are two entrances to the sheltered part of the bunker. When entering building no.2 we first come across Block No. 7 – it is actually the kitchen and the dining room.


Block 4 is intended for resting. These are two beds and four beds rooms.

 

U sobama su kreveti (u nekima su i kreveti na sprat), ormari, stolovi i stolice. Ima preko 100 takvih soba namjenjenih isključivo za spavanje.


Blok 5 je namjenjen za Štabne i konferencijske sale.

 

They are furnished with beds (some of them are bunk beds) wardrobes, tables and chairs. There are more than 100 of such rooms intended for sleeping only.


Block 5 accommodates the Headquarters conference rooms.

U nekoliko Štabnih sala smješteni su vertikalni panoi za čitanje i crtanje karata. U većoj Štabskoj sali se nalazi upravljački stol za rukovođenje i vezu sa svih 6 bivših Republika SFRJ. Tu je i kabinet za načelnika Štaba opremljen kabinetskim namještajem i ležajem za odmor i eventualno noćenje od punog drveta. Zatim slijede dva amfiteatra, veći i manji. Veći amfiteatar sa polukružnim sjedištima, centralnim stolom sa sjedištima i ozvučenjem kompletnim, je najdalje od površine, 280 metara ispod zemlje.


U bloku 6 se nalazi automatska centrala od 350 brojeva.

 

In some rooms vertical panels are fitted; they are intended for reading and tracing of maps. The larger of the Headquarters rooms is provided with a control table used to govern and keep contact with all six republic of the former SFR of Yugoslavia. The cabinet of the Chief of (Headquarters) General Staff is furnished with cabinet furniture and a solid wood sofa to be used for a rest or to stay overnight if needed. The seats in the bigger of the two amphitheatres located in this block are arranged in a semi-circle; a table with chairs is in its centre and it is provided with public address system. It is 280 metres below the surface, the deepest point inthe whole complex.


Block 6. Telephone exchange with 350 numbers is in.

Tu je i radio-relejni centar za vojne kote locirane okolo Konjica: Zlatar, Kiser i Borašnicu, preko kojeg se ostvarivala veza sa cijelom bivšom SFRJ. Dalje, tu je Centar za žičane veze, digitalni centar sa teleprinterima T-100, marke «Simens», smješten u nekoliko prostorija.


U bloku 7 je predstavlja kuhinjsko-trpezarijski blok.

 

There is also a radio relay centre connected to the emitters located around Konjic: Zlatar, Kiser and Borašnica, through which communication with all of the former Yugoslavia was maintained. In addition several rooms contain the centre for wired phone connections and the digital centre with Siemens T-100 teleprinters.


Block 7 is actually the kitchen and the dining room.

 


Blok 8 predstavlja Predsjednički blok.

 

 


Block 8 is the Presidential block.

Sve spavaone namjenjene za najveći vojni vrh su isto opremljene i iste veličine, a taj dio objekta se nalazi na koti od oko 200 metara ispod zemlje. Kupatila i WC sa tuš kabinama su prateći objekti uz spavaone. Desno od njih vode stepenice (oko 30) za kabinete, radne prostorije i spavaone najvećeg političkog vrha sa Predsjednikom države (Josip Broz Tito).

Prvo se ulazi u prostorije sekretara-šefa kabineta, iz tih prostorija u čekaonicu (sala za prijem stranaka) sa dvadesetak sjedišta, a onda se iz nje ulazi u kabinet Predsjednika SFRJ. Iz kabineta se (opet u obliku potkovice) vraća u spavaću sobu predsjednika Tita, odatle u toalet, kupatilo, hodnik sa plakarima za garderobu i sl, onda slijedi posebna Jovankina soba sa toaletnim ogledalom, stolom i stolicama, a iz nje se može kružno ući u radni kabinet i sobu premijera (Džemal Bijedić je tada bio). Iz njegove prostorije se krug završava i ulazi u prostorije sekretara (pomenute na početku ove rečenice).

Iza ovoga svega su prostorije za čuvanje ratnih planova sa pečatima na vratima koji se skidaju samo u slučaju ratnog stanja ili kako je već planovima predviđeno. U jednom od ormara bila je smještena velika čelična kasa, čiji se tragovi i danas vide, a koju su odvezli putem nužnog izlaza iz objekta, preko kote «Zlatar» iznad objekta, pripadnici JNA koji su bili zaposleni u objektu. Početkom agresije (1992.g) oni su, zajedno sa materijalima koje su uspjeli izvući, pobjegli na kotu «Zlatar» gdje ih je čekao helikopter kojim su pobjegli u Beograd i odnijeli taj materijal sa sobom. Radi se samo o oficirima JNA srpske nacionalnosti, dok su oficiri hrvatske i bošnjačke nacionalnosti ostali i spasili objekat od miniranja koje je bilo isplanirano i već postavljene mine na ključnim tačkama objekta.

Uz ove prostorije se nalaze i prostorije glavnog obavještajca koji je non-stop prisluškivao sve razgovore, bilježio i prenosio nadležnim oficirima.

Upravo zbog izuzetnog strateškog značaja, ratne 1992.godine područje Konjica je bombardovalo 7 aviona bivše JNA. Na sreću bezuspješno, jer su pripadnici Teritorijalne odbrane iz Konjica oborili 5 aviona.

Blok 8 ima svoje posebne uređaje za klimu. Centralna klima i klima bloka 8 se pale naizmjenično svakih 6 sati. Imaju 4 ventilatora snage 30 KW. Na vratašcima za uključivanje i isključivanje nacrtana je šema iza koje se nalaze mnogobrojni prekidači. Šema jasno i detaljno opisuje njihov način upotrebe. Tu su i 2 trafo stanice koje se naizmjenično stavljaju u rad. U posebnom odjeljku (prostorija) nalazi se sistem brizgaljki za rashlađivanje zraka.


U bloku 9 je smještena Centralna klima i radionica za tehničko održavanje objekta.

 

This part of the complex is some 200 meters below the ground surface. All the bedrooms intended for the highest ranking military top have the same furnishing and are of the same size. All the rooms are provided with bathrooms with shower cabins and toilets. To their right, stairs (about 30) take to cabinets, studies and bedrooms of the highest political top, with the President of the country (Josip Broz Tito).

The first rooms to enter are those of the secretary – head of the cabinet. Next is the waiting room with about twenty seats. From here one enters the cabinet of the President of the SFR of Yugoslavia. The cabinet takes back (it follows the U shape again) to the bedroom of President Tito, further on to the toilet, bathroom, corridor with built-in wardrobes etc. Then there is a separate room for Tito's wife Jovanka with a dressing table, a table and chairs. From there it is possible to enter the study and the room of the Prime Minister (Džemal Bijedić at that time). The circle closes when one leaves his facilities and enters the facilities of the secretary (mentioned above).

 

All this ends with rooms storing war plans. The seals on the doors to these rooms are removed only in case of war, or as otherwise provided by the plans. In one of the cabinets a large steel safe was kept. It is still possible to see its traces which were left when, At the beginning of the aggresion (1992), members of JNA working in the complex, took it out through the emergency exit to Zlatar elevation point where a helicopter was waiting for them by which they fled to Belgrade taking this material with them. In this action were engaged exlusevly JNA oficers Serbs. JNA officers Croats and Bosniaks remained there and they saved the comliex of alreadz laid mines at the key points

Adjoining these rooms are the rooms for the top intelligence man who permanently listened to all the conversations, noted them down and informed the relevant officer of their contents.

The strategic significance of this complex was the very reason why seven planes of the former JNA bombarded the area of Konjic in the war year of 1992, luckily with no success, because Teritorial Army shot down five of those 7 planes.

Block 8 has it's own air condoning facilities. Switching on of the Central Air Conditioning Plant alternates with switching on of the Air Conditioning Facilities in Block 8 every 6 hours. They are provided with four 30 KW fans. There are many switches behind a door on which there is a diagram describing clearly and in detail how these switches are operated. Two transformer stations are also located in this block; their starting off and on is also alternating. A separate section (room) contains a system of nozzles for air cooling.


Block 9 houses the Central Air Conditioning Plant and the workshop for technical maintenance of the complex.

Tu je i komandna ploča za praćenje pritiska, kompletne garniture alata za tehničko održavanje složene u zidnim ormarićima. Pored komandne ploče na podu je smješten sistem za praćenje eventualnog nuklearnog udara u objektu. Tu su smještene i rashladne mašine za osvježavanje zraka u cijelom objektu.

U pomenutom bloku se nalazi i prinudni izlaz iz objekta zatvoren teškim metalnim vratima iza kojih se nalaze čelične stepenice koje izlaze na vojnu kotu “Zlatar”, 170 metara iznad objekta “ARC”. 


U bloku br.10

 

It is occupied also by the pressure monitoring control panel and complete sets of tools for technical maintenance in wall mounted boxes. A system monitoring probable nuclear shock-waves in the complex is located in the floor. Cooling installations for air refreshment in the whole complex are also in this block.

In this block is the emergency exit from the complex, closed with heavy metal door. From the back of the door steel stairs take to the elevation point “Zlatar”, 170 meters above the ARC complex.


Block 10

je smještena dizel-električna centrala sa dvije cisterne od po 25 tona, iz kojih se, preko dnevnog rezervoara sa 2 tone nafte, napajaju agregati koji se nalaze u drugoj prostoriji i koji služe za alternativno napajanje objekta električnom energijom (Za jedan sat u objektu je potrebno oko 200 litara nafte).. Postoje dva agregata njemačke marke Piler, snage 560 KW koji se po prestanku snabdijevanja električne energije sa gradske mreže automatski, za 18 sekundi, pale i preuzimaju napajanje objekta.

Dalje, tu je sistem za protupožarnu zaštitu sa 10 boca od 24,2 kg halona, koji se automatski aktivira za gašenje u slučaju eventualnog požara.

Tu je i 10 filtera za pročišćavanje grijanja, koji filtriraju zrak 100%, akumulatorska stanica, razvodni ormar za blok 10, agregat marke “Torpedo” koji služi za rezervno napajanjesredstava veze i za dežurne sijalice koje non-stop gore. Agregat je od 45 KW. Tu su i 2 agregata za rezervno napajanje objekata od 560 KW, kao i komandne table za njih. Izduv agregata je precizno omotan čitavom dužinom azbestnim užem.

 

accommodates the diesel electric power plant with two reservoirs, each holding 25 tons of oil; the daily consumption tanks are used to supply oil from these reservoirs to the power generating units located in another room the purpose of which is to supply alternative power to the complex. Immediately after (18 seconds) the supply from the main supply system stops these two 560 KW generating units (made by “Piler”, Germany) are automatically switched on to take over the power supply of the complex.

It also holds the fire-fighting system with 10 cylinders, each containing 24.2 kg of halon, automatically activated in case of fire.

In addition there are 10 filters for the conditioning of the heating system; they filter the air 100%. There is also the battery station, distribution cupboard for Block 10, a 45 KW “Torpedo” generator used for stand-by supply to communication facilities and emergency lights which are permanently switched on. Two 560 KW generators with their control board are also accommodated here; their purpose being stand-by supply to the complex. The exhaust from the generators unit is neatly wrapped along its whole length with asbestos rope.

 

U bloku 11 se nalazi pitka i tehnička voda za objekat.

Tu su postrojenja za pitku vodu, postrojenja tehničke vode i bazen od 170 kubnih metara vode. Treba napomenuti da su sva postrojenja i instrumenti ugrađeni u objektu marke «Rade Končar», »Simens», «Iskra».

 

Objekat "ARC" pripada trenutno Ministarstvu odbrane FBiH. Moguća je posjeta o organizaciji lokalnih turističkih agencija.

Nema nikakve upotrebe niti korištenja objekta za bilo koju svrhu, iako svi instrumenti i mašine u objektu rade kao da se boravi u njemu. Stalna temperatura zraka, kao što je naprijed navedeno, u cijelom objektu je od 21 do 23 stepena.

 

Block 11 accommodates potable and industrial water for the complex. These include the potable water plant, the industrial water plant and a 170 cubic metres reservoir. Worth noticing is the fact that all the equipment and instruments built into the complex were made by Rade Končar, Siemens or Iskra.

 

ARC complex belongs at the moment to the FBiH Ministry of Defence. It is possible to visit it through local tourist agencies.

The complex is not used now for any purpose, although all the instruments and equipment operate as if it were inhabited. The permanent air temperature is maintained to be between 21 and 23 degrees Celsius, as mentioned above.